Na području Pakračke gore 2006. godine otkrivene su dvije nove špilje: Rastik, dužine 140 metara, te Trbušnjak, duga najmanje 200 metara, a već su prva mjerenja pokazala da je Trbušnjak dužinom nadmašila dosadašnju rekorderku, Uviraljku, i postala najdužom špiljom u Slavoniji. Visina špilje je 3-4 m.

Zbog protjecanja potoka vlažnost zraka u špilji je relativno visoka, temperatura je ljeti i zimi oko 12 ºC. Posebna je vrijednost špilje Trbušnjak ipak to što se u njoj nalazi veliko stanište šišmiša, među kojima su i dvije rijetke i zaštićene vrste, veliki šišmiš (Myotis myotis) i dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi). To je ujedno najveća porodiljna kolonija šišmiša u Hrvatskoj i jedna od najvećih u Europi, jer se procjenjuje da velikih šišmiša ima oko 8000, a dugokrilih pršnjaka čak oko 22.000. Osim njih, u špilji povremeno borave, porađaju se ili prezimljavaju i riđi šišmiš te velikouhi šišmiš, veliki potkovnjak, sivi dugoušan i širkouhi mračnjak. To je najveća sačuvana kolonija u ovom dijelu Europe, pa njezina zaštita mora biti jedan od prioriteta zaštite šišmiša u Hrvatskoj. Špilje Trbušnjak i Rastik geomorfološki su fenomen jer se nalaze izvan klasičnog Dinarskog krša. Po geološkim i geomorfološkim značajkama jedinstvena su prirodna pojava za prostor Panonskog bazena. Prema geološkim istraživanjima špilje Trbušnjak i Rastik nalazi se na trošnom litotamnijskim vapnencu, badenskim naslagama koji se izmjenjuje sa sivkastožutim pjescima i konglomeratima. Valutice i poluzabljeni komadi su metamorfne stijene iz Psunjskog metamorfnog kompleksa (varijeteti klorit-kvarcnih škriljavaca te kloritskih i amfibolskih škriljavaca). Stjene sadržavaju mnoštvo fosila foraminifera, briozoa, školjki i ježinaca. Posebno se ističu makrofosili pekteni (Pecten aduncus) i oštrige (Ostrea lamellosa) te ježinci (Clypeaster sp.).